Izdvo
jeno Obavijesti
jeno Obavijesti
Muzej privremeno zatvoren
20. svibnja 2013.Ustanova:Hrvatski povijesni muzej, Matoševa 9
Izložbeni prostor je privremeno zatvoren za posjetitelje do otvorenja izložbe „Gnalić – blago {...}
Saznaj više
Priče iz hrvatske povijesti
16. travnja 2013.Mjesto održavanja: Hrvatski povijesni muzej, Matoševa 9
Datum početka/završetka: 18.04.2013. / 18.05.2013.
Radno vrijeme: ponedjeljak - petak: {...}
Međunarodna izložba "IMAGINING THE BALKANS Identities and Memory in the Long 19th Century"
3. travnja 2013.Narodni muzej Slovenije (9. travnja - 28. kolovoza 2013. godine)
Saznaj više
Anketa
Virtualna izložba
Pogled u prošlost
— Isidor Kršnjavi, 1905.
(Zapisci – iza kulisa hrvatske politike, sv. I., str. 381)
„Moj je otac bio zaneseni Ilirac, Hrvat rođen u Jaski, a moja mati je bila Mađarica iz Sziklosa; živjeli su pako u Slavoniji, gdje sam se rodio i rodbinu moje matere u Mađarskoj volio.“
— J. J. Strossmayer u pismu Isidoru Kršnjavom od 5. 5. 1876.
(Korespondencija Josip Juraj Strossmayer – Isidor Kršnjavi (1875. – 1884.), str. 73)
„Svakoj plemenitoj duši ostane srdce u Rimu. Rim osim svojih divnih umjetnina, ima nješto otajstvenoga u sebi, što je srodno sa najtanjom žicom duše naše.“
— Isidor Kršnjavi, 1905.
(Zapisci – iza kulisa hrvatske politike, sv. I., str. 441)
„Kad sam došao u Zagreb, bila su tu dva slikara: Quiquerez i Mašić, i jedan kipar, Rendić, a nijedan arhitekt.“
— Isidor Kršnjavi, 1895.
(Zapisci – iza kulisa hrvatske politike, sv. I., str. 92)
„Stajao sam pred slobodnim izborom da ništa ne radim i dugo vladam, ili da kratko vladam i mnogo učinim. Izabrao sam posljednje. Padam, ali ne žalim.“
— Isidor Kršnjavi, 1905.
(Zapisci – iza kulisa hrvatske politike, sv. I., str. 442)
„Evo sam strmim putem prispio na odsjek brda. Stojim. Ogledam se na put koji sam prevalio. Zadovoljan sam. Koliko ću koračaja još proći u dragome svjetlu života, ne znam. Tješi me pogled na vršak brda gdje cvate cvijeće sreće i kulture hrvatskoga naroda. Meni sunce već zalazi, ali vidim zoru bolje budućnosti: ona svita našoj umjetnosti i narodnomu napretku…
To me tješi i jača.“
— Isidor Kršnjavi, 1918.
(Zapisci – iza kulisa hrvatske politke, sv. II., str. 811)
„Poslije četrdeset i šest godina službovanja umirovili su me bez riječi priznanja! Dobro je što me nisu objesili! Ipak sam doživio i jedno odlikovanje: Prvi sam kojega je Narodno vijeće poslalo u mirovinu!“