Prikupljanje heraldičke i sfragističke građe započelo je još od sredine 19. stoljeća odnosno od samih početaka djelovanja Narodnoga muzeja. Njezina stručna obrada uvjetovala je njeno izdvajanje, a 1973. godine i konačno oformljivanje Zbirke heraldike i sfragistike. Danas Zbirka heraldike broji 328, a Zbirka sfragistike 4048 inventarnih jedinica. Budući da pojedini inventarni brojevi sadrže više komada riječ je o preko 5000 predmeta koji obuhvaćaju vremenski period od 15. stoljeća pa sve do današnjih dana.
Zbirka heraldike sadrži tri osnovne vrste predmeta. Grbovnice koje svjedoče o pravnom segmentu podjele plemstva i pravu na grb na prostorima hrvatskih povijesnih zemalja od 16. do početka 20. stoljeća, odnosno do raspada Austro-Ugarske Monarhije kada prestaje podjela plemićkih naslova. Iz njihovog sadržaja iščitavaju se turbulentne promjene strukture plemstva na hrvatskim prostorima nakon prodora Osmanlija i brojnosti onoga koje je izniklo iz vojno krajiškog zapovjednog kadra (npr. Dijanešević, Magdalenić, Knežević, Jelačić, Vlašić). Razlikujemo listine (na pergameni) koje su ujedno i najstarije, te grbovnice u obliku knjige od kojih je najveći broj onih iz vremena Marije Terezije. Rodoslovlja (npr. Sermage, Patačić, Högger, Affry, Eltz) ukazuju nam na podrijetlo i veze plemićkih obitelji. Značajnije umjetničko stilske osobine imaju ona izrađena u privatno dekorativne svrhe (npr. Ratkaj, Oršić, Babonić-Blagajski). Grbovi su tipološki, a ovisno o svojoj izvornoj funkciji, grupirani u nekoliko osnovnih skupina: donatorski obuhvaćaju barokne grbove plemićkih obitelji i crkvenih lica koji su nastali tijekom 17. i 18. stoljeća, a većina ih je, po svojoj izvornoj funkciji bila dijelom oltarne plastike (npr. Zrinski, Drašković, Križanić, Humski). To su ujedno i najstarije akvizicije muzeja od izuzetnog kulturno-povijesnog i umjetničkog značenja. Većina grbova u Zbirci nastala je u doba historicizma odnosno u vrijeme utemeljena moderne hrvatske države (2. pol. 19. stoljeća). To su: državni i teritorijalno-upravni (županijski, općinski i gradski) te grbovi nacionalnih institucija i društava s javnim djelovanjem. Njihov značaj vidljiv je u mogućnostima koji nam isti pružaju pri praćenju kronologije povijesnih zbivanja državnopravnih veza i ustroja hrvatskih zemalja. Grbovi dekorativne namjene i spomen grbovi izrađeni su s posebnom namjenom od strane privatnih lica među kojima se posebno ističe skupina od 131 grba vojnih zapovjednika Hrvatsko – slavonske vojne krajine oslikanih na željeznom limu početkom 20. stoljeća koje je za prostore Vojnog zapovjedništva u Zagrebu dao načiniti podmaršal Rade Gerba. Isti nam potvrđuju činjenicu o višestoljetnoj strukturi plemstva iznikloj iz vojno obrambene funkcije teritorija hrvatskih povijesnih zemalja. Danas se heraldički fundus obogaćuje suvremenim primjerima grbova hrvatskih županija, općina i gradova nastalih nakon osamostaljenja.
Zbirka sfragistike sadrži pečatnjake i pečate nastale od 15. do 20. stoljeća. Sadržajno, tipološki i po provenijenciji podijeljeni su u osnovne skupine koje obuhvaćaju slijedeće kategorije: uprava i javne službe (država, grad, općina, županija); pravosuđe (sudovi i javno bilježništvo); vojne jedinice, ustanove i organizacije; odgoj i obrazovanje (škole na području Hrvatske vojne krajine iz 2. pol. 19. st.); kultura, znanost (društveno - kulturne institucije, povijest Muzeja, izložbe); zdravstvo i socijalne ustanove; gospodarstvo i bankarstvo (cehovi, obrtnici, trgovci, financijski, carinski i poštanski uredi); društveno - političke organizacije i sindikati; društva, udruge i udruženja (npr. nacionalna društva 2. pol. 19. stoljeća); vjerske ustanove (crkve, biskupije, kaptoli, župni uredi, bratovštine, redovi, samostani); vlastelinski, obiteljski i osobni pečatnjaci i pečati (npr. Erdödy, Jelačić, Mažuranić, Ožegović, Šokćević, Vakanović).
Građa svjedoči o razvoju i historijatu svake navedene kategorije koja svaka za sebe, ali i međusobno, reflektira državno-pravni status hrvatskih povijesnih zemalja, a potom i Hrvatske, odnosno svjedoči o kontinuitetu i ustroju državnih i javnih institucija u okviru državnih tvorevina: Habsburške i Austro-Ugarske Monarhije, Kraljevstva SHS, Kraljevine Jugoslavije, Banovine Hrvatske, NDH, NR Hrvatske unutar SFRJ sve do 1991. godine.
Napose se ističe starija sfragistička građa, vlastelinski, obiteljski i osobni pečatnjaci i pečati plemića – svjetovnih i crkvenih lica (aktivnih sudionika povijesnih zbivanja), cehova, Napoleonovih Ilirskih provincija, mletački i turski pečatnjaci i pečati.
Tematski značajnu skupinu čine pečatnjaci koji su 1991. godine prispjeli u Hrvatski povijesni muzej integracijom s Muzejom revolucije naroda Hrvatske (583 inv. broja). Građa obuhvaća razdoblje Drugoga svjetskoga rata i sadrži partizanske pečatnjake ručne izrade nastale tijekom NOB-e, te pečatnjake državnih institucija NDH i talijanskih okupacijskih vlasti.
Veliki dio otpada na administrativne pečatnjake upravnih, sudskih i vojnih institucija SR Hrvatske iz 50-tih godina 20. stoljeća.
Kustosica Zbirke
Matea Brstilo Rešetar, kustosica